Autorsko djelo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu, da bi uživalo autorsko-pravnu zaštitu. Čak i govorno djelo, muzičko djelo koje nije zabilježeno notama ili koreografija koja nije pismeno izražena je autorsko djelo. Autorsko djelo ne mora biti čak ni objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovu autorskog prava. Princip da se autorsko pravo stiče bez formalnosti vrijedi i u većini država svijeta.

Razvojem tehnologije pojavila se potreba pružiti neki vid zaštite i subjektima čije su se interpretacije sada mogle snimiti, umnožiti, poslušati ili pogledati bezbroj puta i subjektima koji ulažu sredstva u proizvodnju takvih snimaka. Ti subjekti ne uživaju autorsko-pravnu zaštitu, već zaštitu po osnovu kategorije prava koja je bliska, srodna autorskim pravima.

Zaštita srodnih prava, u skladu sa BiH Zakonom, ni na koji način ne utiče na prava autora čija djela uživaju zaštitu prema zakonu. Zakon štiti sljedeće kategorije srodnih prava:

  • prava izvođača,
  • prava proizvođača fonograma,
  • prava filmskih producenata,
  • prava organizacija za radiodifuziju,
  • prava izdavača, i
  • prava proizvođača baza podataka.

Srodna prava se razlikuju u odnosu na autorska u pogledu:

  • nosioca prava (ne autori, već izvođači, proizvođači fonograma, filmski producenti...),
  • predmeta zaštite (izvedba, fonogram, videogram..), i
  • trajanja zaštite (srodna prava traju kraće od autorskih...).