Za njihovu zaštitu razvijen je sistem pravne zaštite, sistem intelektualnog vlasništva, kojim se pomoću sredstava i institucija pravnog sistema štiti pravo vlasnika na raspolaganje, upotrebu i stjecanje koristi od zaštićenog nematerijalnog dobra.

Tako sistem intelektualnog vlasništva postaje moćno oruđe za transformaciju rezultata kreativnosti u kapital i ugled, budući da njihovim titularima omogućava zakonsko vlasništvo na intelektualnoj imovini sa isključivim pravom raspolaganja i upotrebe.

Rezultat ostvarenja sintagme „ekonomija zasnovana na znanju" u osnovi je stvaranje mnogovrsnih kreacija i dostignuća zasnovanih na znanju, čiji je krajnji cilj postizanje globalne konkurentnosti proizvoda i usluga, kao osnove i preduvjeta za uravnoteženu robnu razmjenu i povećanje zaposlenosti, odnosno razvoja privrede u cjelini u skladu sa potrebama za djelotvoran odgovor na izazove privrednog okruženja.

Postizanje navedenog cilja u savremenim uvjetima pretpostavlja, između ostalog, obaveznu i redovnu aktivnost kojom se sve ostvarene kreacije i rezultati zasnovani na znanju pravno štite odgovarajućim oblikom intelektualnog vlasništva. Time se sprečava ne samo rasipanje resursa uloženih u stvaranje rezultata intelektualnih aktivnosti nego i isključuje mogućnost da se ti rezultati nekontrolirano i nedopušteno koriste. S druge strane se omogućava da ih kapitaliziraju entiteti i pojedinci koji su ih ostvarili.

Kao rezultat razvoja tokom skoro 125 godina u međunarodnim, ali i nacionalnim okvirima, danas u zemljama sa ekonomijama tradicionalno zasnovanim na vlasničkim i tržišnim principima svjedočimo o djelotvornom djelovanju uspostavljenih i razvijenih sistema intelektualnog vlasništva.