Za njihovu zaštitu razvijen je sustav pravne zaštite, sustav intelektualnoga vlasništva, kojim se pomoću sredstava i institucija pravnog sustava štiti pravo vlasnika na raspolaganje, uporabu i stjecanje koristi od zaštićenoga nematerijalnoga dobra.

Tako sustav intelektualnoga vlasništva postaje moćno oruđe za transformaciju rezultata kreativnosti u kapital i ugled, budući da njihovim titularima omogućava zakonsko vlasništvo na intelektualnoj imovini sa isključivim pravom raspolaganja i uporabe.

Rezultat ostvarenja sintagme „ekonomija utemeljena na znanju" u osnovi je stvaranje mnogovrsnih kreacija i dostignuća utemeljenih na znanju, čiji je krajnji cilj postizanje globalne konkurentnosti proizvoda i usluga, kao osnove i preduvjeta za uravnoteženu robnu razmjenu i povećanje uposlenosti, odnosno razvoja gospodarstva u cjelini sukladno potrebama za učinkovit odgovor na izazove gospodarskoga okruženja.

Postizanje navedenoga cilja u suvremenim uvjetima pretpostavlja, između ostaloga, obveznu i redovitu aktivnost kojom se sve ostvarene kreacije i rezultati utemeljeni na znanju pravno štite odgovarajućim oblikom intelektualnoga vlasništva. Time se sprečava ne samo rasipanje resursa uloženih u stvaranje rezultata intelektualnih aktivnosti nego i isključuje mogućnost da se ti rezultati nekontrolirano i nedopušteno koriste. S druge strane se omogućava da ih kapitaliziraju entiteti i pojedinci koji su ih ostvarili.

Kao rezultat razvoja tijekom skoro 125 godina u međunarodnim, ali i nacionalnim okvirima, danas u zemljama sa ekonomijama tradicionalno utemeljenim na vlasničkim i tržišnim načelima svjedočimo o učinkovitom djelovanju uspostavljenih i razvijenih sustava intelektualnoga vlasništva.

Dug je niz pokazatelja koji svjedoče o učinkovitoj uporabi nacionalnih sustava intelektualnoga vlasništva u funkciji gospodarskoga razvoja u zemljama sa ekonomijama tradicionalno utemeljenim na vlasničkim i tržišnim načelima, što je rezultat povijesne uvjetovanosti i stvorenih pretpostavki.

Razvoj intelektualnoga, a napose industrijskoga, vlasništva u svijetu, kao i stečena pozitivna iskustva u praktičnoj uporabi njegovih učinaka rezultirali su time da je za gospodarske sustave industrijski razvijenih zemalja intelektualno vlasništvo postalo neupitni i nezamjenjivi suvremeni resurs i sredstvo u postizanju globalne konkurentnosti i uspjeha u tržišnoj utakmici ne samo na globalnom i regionalnom planu nego i u domaćim okvirima.

Zahvaljujući povijesnom razvoju, kao i praktičnim iskustvima, u tim zemljama, koje bh. gospodarstvu, zapravo, predstavljaju konkurentsko gospodarsko okruženje kako u okviru EU, tako i u globalnim okvirima, na svim razinama nacionalne vertikale, od najviših instanci izvršne, pa i zakonodavne vlasti preko upravljačkih struktura u znanstvenom, istraživačkom, razvojnom, visokoobrazovnom, te ukupnom gospodarskom sektoru, pa sve do pojedinaca koji participiraju kao izvršitelji u tim sektorima, ne samo da postoji stručna informiranost nego je formirana, i nepogrešivo djeluje, neupitna svijest da ne postoje nikakve dvojbe glede potrebe da se intelektualno vlasništvo uporabi u funkciji razvoja.

Kao krajnji rezultat toga povijesnoga razvoja u tim zemljama, koje, uostalom, tradicionalno pripadaju čelnoj skupini industrijski razvijenih zemalja u svijetu, postignuta je odgovarajuća sinteza istraživačko-razvojnog (I&R) sektora, te ukupnih inovacijskih procesa sa sustavom intelektualnoga vlasništva, uz istodobno inkorporiranje intelektualnoga vlasništva u sve društvene segmente i aktivnosti relevantne za postizanje globalne konkurentnosti tehničkih rješenja i proizvoda utemeljenih na rezultatima vlastitih znanstvenih i istraživačko-razvojnih, te s njima povezanih procesa.

Aktualno stanje u Bosni i Hercegovini glede uporabe intelektualnoga vlasništva u funkciji gospodarskoga razvoja dobra je osnova za približavanje praksi koja je zastupljena u zemljama konkurentskoga gospodarskoga okruženja kako u EU, tako i u globalnim okvirima. Pri tomu se radi o zemljama čije su ekonomije povijesno utemeljene na vlasničkim i tržišnim načelima i koje već imaju uspostavljeno učinkovito djelovanje sustava uporabe intelektualnoga vlasništva u funkciji razvoja.