Autorsko pravo i srodna prava

Djelo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu. Sukladno tomu, čak i govorno ili muzičko djelo koje nije snimljeno ili zabilježeno notama, ili koreografija koja nije pismeno izražena mogu predstavljati autorsko djelo. Djelo čak ne mora ni biti objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovi autorskog prava. Načelo da se autorsko pravo stječe bez formalnosti vrijedi u većini država svijeta.

Razvojem tehnologije pojavila se potreba pružiti neki vid zaštite i subjektima čije su se interpretacije sada mogle snimiti, umnožiti, poslušati ili pogledati bezbroj puta i subjektima koji ulažu sredstva u proizvodnju takvih snimaka. Ti subjekti ne uživaju autorsko-pravnu zaštitu, već zaštitu po osnovu kategorije srodnih prava koja je bliska, srodna autorskim pravima.

Zaštita srodnih prava, u skladu sa BiH Zakonom, ni na koji način ne utječe na prava autora čija djela uživaju zaštitu prema zakonu. Zakon štiti slijedeće kategorije srodnih prava:

• prava izvođača,
• prava proizvođača fonograma,
• prava filmskih producenata,
• prava organizacija za radiodifuziju,
• prava izdavača, i
• prava proizvođača baza podataka.

Srodna prava se razlikuju u odnosu na autorska u pogledu:

• nosioca prava (ne autori, već izvođači, proizvođači fonograma, filmski producenti...),
• predmeta zaštite (izvedba, fonogram, videogram..), i
• trajanja zaštite (srodna prava traju kraće od autorskih...).