Ničanska klasifikacija

Prvo izdanje Ničanske klasifikacije objavljeno je 1963. godine, drugo 1971. godine, treće 1981. godine, četvrto 1983. godine, peto 1987. godine, šesto u 1992., sedmo 1996., osmo u 2001. godini, deveto u 2006. godini,  deseto u 2011. i jedanaesto u 2016. Od 2013. godine objavljuje se nova verzija svakog izdanja. Trenutačna verzija je 12. izdanje Ničanske klasifikacije NCL (12-2023). Stupila je na snagu 1. siječnja 2023.

Ničanska klasifikacija je međunarodni sustav koji se koristi za klasificiranje roba i usluga za potrebe registriranja žigova. U sklopu Ničanske klasifikacije robe i usluge se grupiraju prema različitim kategorijama, odnosno klasama.

Robe i usluge imenovane u Listi klasa (priloženoj u nastavku), predstavljaju opće naznake kojima se robe i usluge razvrstavaju prema područjima kojima načelno pripadaju. Da bi se potvrdilo točno svrstavanje svakog pojedinačnog proizvoda ili usluge, treba provesti pretraživanje pojma u službenoj publikaciji Liste roba i usluga Međunarodne klasifikacije roba i usluga, dostupnoj na stranici Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva (https://www.wipo.int/classifications/nice/nclpub/en/fr/) na engleskom ili francuskom jeziku, odnosno u prijevodu ove publikacije na bosanski, srpski ili hrvatski jezik, dostupnom na stranici http://tmclass.tmdn.org/ec2/. Ako se u popisu robe i usluga koristi Naslov klase Ničanske klasifikacije, opseg zaštite žiga obuhvaća samo robe i/ili usluge koje proizlaze iz doslovnog i nedvosmislenog značenja tako korištenog pojma.

Opće napomene

Opće napomene predstavljaju preporuke i kriterije koje treba primijeniti s ciljem klasificiranja roba i usluga za potrebe registriranja žigova u slučaju da proizvod nije moguće klasificirati prema ponuđenoj Listi klasa, niti objavljenoj Listi roba i usluga međunarodne klasifikacije roba i usluga. Ovisno od toga odnose li se na robe ili usluge, Opće napomene su dane u sljedeće dvije kategorije:

Opće napomene u vezi s klasificiranjem proizvoda

Ako proizvod ne može biti klasificiran prema ovdje priloženoj Listi klasa, uz pomoć objašnjenja danih uz određenu klasu, tada za njihovo klasificiranje treba primijeniti sljedeće preporuke i kriterije:

1. gotovi proizvodi načelno se klasificiraju u skladu s njihovom funkcijom ili namjenom. Ako funkcija ili namjena gotovog proizvoda nije navedena u Listi klasa, krajnji proizvodi se klasificiraju prema usporedbi sa sličnim gotovim proizvodom. Ako se ovo ne može primijeniti, sljedeći kriterij je materijal od koga je proizvod napravljen ili način korištenja;
2. gotovi proizvodi koji su cjelina a sadrže više predmeta koji imaju višestruku primjenu (npr. radio sa ugrađenim satom), mogu biti klasificirani u sve klase koje odgovaraju njihovoj namjeni, a ako se ovi kriteriji ne mogu primijeniti, koristit će se kriteriji iz točke a);
3. sirovi materijali, neprerađeni ili poluprerađeni, klasificiraju se načelno prema vrsti materijala koji sadrže;
4. proizvod koji je namijenjen da bude dio drugog proizvoda u načelu se klasificira u istu klasu kao i glavni proizvod, pod uvjetom da se taj proizvod, koji je namijenjen da bude dio drugog proizvoda, ne može normalno uporabiti i u druge svrhe. U svim ostalim slučajevima primjenjuje se kriterij iz točke a);
5. kada se proizvodi, gotovi ili poluprerađeni, klasificiraju prema materijalu od koga su napravljeni, a napravljeni su od različitih materijala, klasificirat će se, u načelu, prema materijalu koji prevladava;
6. kutije prilagođene proizvodima koje trebaju sadržavati (futrole, navlake), u načelu se klasificiraju u istu klasu kao i ti proizvodi.

Opće napomene u vezi s klasificiranjem usluga

Ukoliko se usluge ne mogu klasificirati prema navedenoj Listi klasa ili prema objašnjenjima uz određenu klasu, treba primjenjivati sljedeće preporuke i kriterije:

1. Usluge su načelno klasificirane u područje djelatnosti navedenih u naslovu određene klase  povezane s uslugama, kao i prema objašnjenjima uz tu klasu, a ukoliko nisu precizirane, klasificiraju se prema analogiji sa ostalim sličnim uslugama u klasifikaciji.
2. Usluge iznajmljivanja se u načelu klasificiraju u onu klasu u kojoj se nalazi usluga na koju se odnosi iznajmljivanje predmeta (npr. iznajmljivanje telefona u klasi 38). Usluge lizinga su analogne uslugama iznajmljivanja i zbog toga trebaju biti klasificirane na isti način. Međutim, financijski lizing se klasificira u klasu 36 kao financijska usluga.
3. Usluge koje se sastoje u davanju savjeta, informiranja ili konzultacija, u načelu se klasificiraju u iste klase kao i usluge koje su predmet savjeta, informiranja ili konzultacija, npr. konzultacije u vezi s prijevozom - kl. 39, konzultacije u vezi s upravljanjem - kl. 35, konzultacije u vezi s financijama - kl. 36, konzultacije u vezi s njegom ljepote - kl. 44. Davanje savjeta, informacija ili konzultacija elektroničkim putem (npr. telefonom, računalom) nema utjecaja na način klasificiranja ovih usluga.

Napomena: Ukoliko se u popis robe i usluga unosi naslov klase Ničanske klasifikacije, tada se opseg zaštite odnosi samo na robe i/ili usluge koje proizlaze iz doslovnog i nedvosmislenog značenja pojmova navedenih u naslovu klase.